The Chronicles of…

Kada je zarada jedini poticaj masovna proizvodnja se ljudima prikazuje kao spas. U stvari, industrijska proizvodnja se prikazuje kao jedina moguća opcija da se nahrani i prehrani valiki broj ljudi po nekoj pristupačnoj cijeni. No kad samo malo zagrebemo ispod površine industrijske proizvodnje otkrijemo interesantnu činjenicu da je industrijski proizveden proizvod u dućanu ponekad i nekoliko puta skuplji od onog proizvedenog “ručno” ili u kućnoj radinosti. Čak i kada taj proizvod proizvodimo od opet industrijski proizvedenih sastojaka koji su već sami skuplji zbog poreza, nameta ali i zbog industrijske proizvodnje. Primjer kruha “Koliko struje troši pekačl kruha” što je suludo jer nas stalno uvjeravaju da je masovna proizvodnja ekonomičnija no velike pekare troše još više energenata da bi kruh došao do dućana.

Ali to nije sve. Ima tu još stvari o kojima se ne priča u prehrambenoj industriji. Da, da, oni će vam kukati da se 70% mliječnih proizvoda uvozi jer je otkupna cijena mlijeka narasla. Naravno, neće vam reći koji su uopće uvjeti da bi mogli prodati mlijeko i kolike kredite morate dići da bi izgradili štale i nabavili krave i sve ostalo. Samo će reći da je mlijeko preskupo a oni koji imaju na raspolaganju jeftinije kredite i državne poticaje preplavljuju tržišta koja se tek razvijaju. Veliki i bogati ma trpaju malima nemilice i svakodnevno. A tek gladni… eh…

No ako se više od 50% hrane baca ja se pitam ne bi li svi mi onda mogli fino živjeti kopajući po kontejnerima. ;)

“Taste the Waste“ — the trailer from tastethewaste.com on Vimeo.

Godinama me oduševljavaju komentari ekonomskih analitičara koji buljeći u dnevni rast nekog Indeksa (ne baš GROBEX-a) predviđaju svjetlu budućnost i oporavak. Svašta oni tu znaju nadrobiti pa čak i proglasiti izlazak iz recesije i kraj krize kada se par dana DOW zazeleni ili se se FTSE malkice oporavi od padavice ali što stvarno stoji iza tih “skokova” u +?

Vjerovali li ne a možete i sami provjeriti … inflacija. Stvar je jako jednostavna. Ako neka dionica vrijedi $100 jučer a sutra skoči na $102 dolara da li joj je vrijednost stvarno porasla? Odgovor je NE. Nije ništa poraslo nego su Amerikanci u sistem ubacili apsurdnu količinu friško odštampanih dolara. Velike banke su preuzele te friškopečene dolare i počele se igrati na burzama kupujući dionice. Pošto imaju previše love nije ih briga ako dionice plate malo više. Stvar jako jednostavna.

Rast indeksa? Ne, samo galopirajuća inflacija izazvana raznim faktorima. Obezvrjeđivanje vlastite valute svim raspoloživim sredstvima se radi da bi se potaknuo izvoz. Naravno, zemlja ukoju odjednom stigne puno više robe skuži u ćemu je fora i sama ruši svoju valutu. Cool. I tako… Naravno. Europu, Kinu, Ameriku pa i Rusiju i još neke živo zaboli za inflaciju. Oni samo preračunaju plaće i bonuse i ide se dalje. No oni koji nisu u toj poziciji, a mnogi nisu u toj poziciji, e njima se ne piše dobro.

Recimo kad cijena nafte ode gore raste cijena hrane. Da stvar bude još bolja cijena hrane raste i zbog špekulanata na burzama pa kad se tome pribroje još i polave u Australiji eto savršene kombinacije za stvarno opaki rast cijena hrane. I opet, bogatima, bez obzira da li se radi o bogatim zemljama ili bogatim pojedincima, hrana predstavlja možda 1% od mjesečnih troškova ako i toliko. Porast tog troška sa 1% na recimo 1,5% (što je 50% povećanje cijena hrane) oni neće niti primjetiti. Ali što ako vam za hranu odlazi 50% mjesečnih prihoda? Što ako ste obitelj sa 12-tero djece? U tom slučaju će vaši mjesečni troškovi sa 50% otići na 75% i skoro da vam neće ništa ostati. Ili što ako ste recimo u Indiji i za hranu vam odlazi mjesečno 70%? Matematika kaže da ako vam za hranu odlazi 70% a hrana poskupi 50% da će vam za hranu mjesečno trebati… 105%… ups… A onda slijedi ovo…

In Yemen, Yemeni President Ali Abdullah Saleh fired Minister of Oil and Chief Executive, the Yemen Petroleum Company Omar Arhabi, yesterday, due to a lack in the supply of petroleum products, not available in the market, which led to bottlenecks in front of gas stations and the creation of indignation among the citizens.

Protests against price rises and unemployment moved from Tunisia to Morocco, where the streets of Rabat, yesterday, saw clashes between young protesters and police forces, which tried to prevent them from organizing a demonstration outside the Moroccan parliament, in protest against unemployment and high prices and the cost of living in Morocco.

Food price protests sweeping across North Africa and the Middle East reached Jordan on Friday, when hundreds of protesters chanted slogans against Prime Minister Samir al-Rifai in the southern city of Karak.

Kaos u Tunisu: Proglašeno izvanredno stanje, pala Vlada i raspušten parlament

Naravno, sam GROBEX s svime time nema mrtve veze no ista logika vrijedi i za “rast” BDP-a a posebno kad se radi o recimo 0,2%.