The Chronicles of…

 Pronađi svog zastupnika. Kako? U Americi lako kod nas nikako.

http://www.youtube.com/senatehub

http://www.youtube.com/househub

A i što bi mi mogli kad bi i znali tko je "naš" zastupnik u Saboru? Utjecati na odluke? Kontrolirati da li on uopće nešto radi ili samo čeka penziju… povlaštenu? Pozvati ga na odgovornost za predizborna obećanja? Što? I gdje su Dugave? :-)

Šalim se, naravno da znam gdje su Dugave ali ako slučajno koristite Firefox molim vas da provjerite OVDJE što dobijete ka kliknete na karti na VI. izbornu jedinicu. Kao da mi je Firefox krepao ili tako nešto.  :-))

Skužili ljudi da je Jubito hit pa eto i njih da i oni kažu ponešto a ne samo da tamo neki zlikavci rade remikseve i izvrću njihove riječi i prate što su obećali a što ostvarili. Joj, jedva čekam da bacim oko na Jubito kanal koji će pokrenuti Hebrang, taj ga zna Bulshitati…

Inače nisam znao da postoji razlika između Bulshita i laži i da je Hebrang bio potpuno u pravu kad je izjavio da on nije lagao nego da samo nije rekao istinu i da je sve to što oni izgovaraju općepriznati način komuniciranja koji ima svoje ime i naučno je razrađen. Primjenjuje se i u ekonomiji još i više nego u politici… a posebno je primjenjivo na marketing…

Bullshit Promises
Curtis Bridgeman
Florida State University – College of Law
Karen Sandrik
affiliation not provided to SSRN
September 2, 2008
FSU College of Law, Public Law Research Paper No. 314

Abstract:

A few years ago, the philosopher Harry Frankfurt published an essay provocatively entitled, "On Bullshit." Convinced both that our society is laden with bullshit and that we nevertheless do not have a clear idea of what it is, Frankfurt set out to explain what bullshit is and to distinguish it from lying. While the liar seeks to lead his listener to a false belief, the bullshitter is unconcerned with truth altogether. Although the project sounds at first like the essence of philosophical navel-gazing, Frankfurt was trying to make an important point about how this indifference to truth has caused us to lose our way a bit in philosophical and political discourse.

In this project, we draw on Frankfurt’s work to point out a disturbing trend in contract law: the use of bullshit promises. Bullshit promises are promises that are in a certain sense insincere even though they are not lying promises, at least not in a sense that would be actionable under the tort of promissory fraud. Promissory fraud is available in cases where a party makes a promise that it has no intention to keep, and it does so in order to deceive the promisee about its intentions. But it is quite common today for parties, especially companies dealing with consumers, to make promises that are not lying promises in that the promisor is not concealing an intention not to perform, but that are nevertheless insincere. In such cases a party uses promissory language but elsewhere reserves the right not to perform, or to change the terms of performance unilaterally as it sees fit. Such promises are not necessarily lying, especially if the promisor does not at the time have a specific plan to change the terms, but they are usually bullshit. By simply leaving its options open a party can help itself to the benefits of promissory language without being subject to the norms associated with promising, in particular some sort of commitment to a particular course of action. The tort of promissory fraud as now applied is not able to address this problem, but we will suggest minor modifications in both contract and tort that should help. At the very least, it is time courts and commentators recognized the phenomenon of bullshit promises and the potential challenges they create.

 Interesantno, a mi se smijali Hebrangu kad je rekao da ne laže.

A svi vole izokretati i spinirati, to je novi sport svjetske popularnosti… spin… spin… Google se našao iznenađen i uvrijeđen što je netko izračunao koliko se energije potroši po jednom pretraživanju. Onaj tko je radio izračun pokušao je zbrojiti ukupnu energiju koja je potrebna da bi se izvršio upit… Google kaže da to nije točno jer da sama funkcija pretraživanja (valjda u procesoru) potroši puno manje. Tko je u pravu? Jedni kažu da je more plavo a drugi tvrde da je sunce žuto. Vjerojatno je istina "tamo negdje" (The Truth is out there) i na kraju krajeva koga uopće briga što je istina. Google je gigant čija ukupna potrošnja energije je prestrašna, a opterećenje prometa po internetu koje stvaraju njegovi pretraživaču je još strašnije je ne treba zaboraviti da samo pretraživanje i nema smisla ako prije toga Google nije pretražio cijeeeeeeli internet. Koliko struje troši … jako teško za izračunati potrošnju struje ali može se otprilike izračunato koliko bandwidtha troši Google…

Naravno i kad ih se prozove za "potrošnju" bandwidtha oni vrlo lako spiniraju kontru. Što? Mi da trošimo… ma neeee… mi smo pružili uslugu i nismo krivi što ju ljudi koriste…. hm… da ali spajderi i konstatno pretraživanje je promet koji nije iniciran od korisnika, ti spajderi rade danonoćno na osnovu algoritama, ljudi iniciraju samo pretraživanje Google baze a Google inicira pretraživanje cijelog interneta svakih XY minuta/sekundi… hehe… ali tko će to shvatiti što je tu koji promet i zašto, najlakše je reći…

"The study estimated Google used 16.5% of all U.S. consumer Internet traffic in 2008, and that share is estimated to grow to 25% in 2009 and 37% in 2010."
I underlined "used" for emphasis as I don’t think it’s the right word, more accurate would be to say that Google generated 16.5% of all US consumer Internet traffic. Google didn’t decide to use this much bandwidth, they created services people want to use, and this interest in turn generates demand for bandwidth.

Koliki dio koje vijesti ili studije ili tvrdnje je "istina" a koliki dio pripada najčešćem obliku u kojem se danas pojavljuju vijesti ("Bullshit" obliku) to će izgleda ostati vječno skriveno iza napora marketigaša i PR-ovaca. Spin, spin, spin, spin dok se svima ne zaspinir au glavi i više nitko en vjeruje nikome … ništa. Svaka čast… dajte još malo reklama i PR-a, to se traži.

Potraga za korisnim informacijama u medijima izgleda kao prekopavanje po nepreglednoj hrpi smeća. Da, poneka sse može pronaći i nešto korisni ali samo ako je to netko zabunom bacio ili je zaključio da to njemu više uopće ne treba. Istina? Aha… to možda postoji u X-Filesima u medijima ja to nisam još pronašao, niti samo čuo od političara… njet… samo spin, spin, spin…