nemam nikakvu mogućnost stvari promijeniti

Ajde molim te, svašta… Možda nemaš mogućnost nešto promijeniti za društvo u cjelini, ali za sebe itekako imaš. Ajde navrati sutra na OpenCoffee!

Ti znaš da ja redovno pratim tvoj blog i jako cijenim većinu tvojih stavova. Isto tako mi je jasno da ti je ovaj komentar o anđelima uletio u jedan izrazito pljuvački tekst (uglavnom s ispravnim poantama), pa si bio kako se kaže “on the roll”. Ali moram ti reći da me jako smeta kad bilo tko pljuje po nečemu što očito ne pozna i ne razumije, pa ću evo u par riječi tebi i tvojim čitateljima pokušati pojasniti stvari.

Prije svega, činjenica jest da su naši mediji opet cijelu stvar prenijeli ofrlje, pokušavajući kao i iz svega drugoga iz jedne normalne teme izvući senzacionalizam. Fokus je, naravno, opet na novcu, iako je on tek jedan od elemenata priče o poslovnim anđelima.

Sam naziv “poslovni anđeli” nije nikakva domaća izmišljotina niti “dijeljenje epiteta” — to je uobičajeni izraz (odnosno prijevod engleskog naziva “business angels”, koji na hrvatskom ovako na prvu doista zvuči malo nezgrapno) koji opisuje ovu vrstu investitora, jednako uobičajenu u razvijenom kapitalizmu. Uglavnom se točno zna što i kako anđeli funkcioniraju, mreže anđela postoje svugdje po svijetu i to nije nikakva novost niti domaća izmišljotina.

Pa ajmo redom. Prije svega, moramo jasno razdvojiti anđele od lihvara. Naravno da i ovih drugih ima svugdje u svijetu, i siguran sam da se i među anđele zna progurati neki od njih, ali korova ima svugdje. Poslovni anđeli vam neće dati novce i za mjesec dana doći po deseterostruke kamate; anđeli su po svemu partneri poduzetniku, mnogi od njih izravno sudjeluju u radu tvrtke i praktički djeluju kao zaposlenici koji ne primaju plaću. Isto tako, oni u pravilu u taj tip investicija ulažu vrlo mali dio svoje imovine, dok ostatak oplođuju na druge, tradicionalnije načine — jedan profesionalni anđeo kojeg znam ima 8% svoje imovine u obliku angel investicije, i to se smatra vrlo velikim udjelom. Dapače, u često navrata anđeli ne ulažu ni lipe, već se njihov osobni rad i znanje pretvara u udio u tvrtki.

To je bitna stvar koju sam možda trebao napomenuti ranije: poslovni anđeo nije samo financijski investitor, već osoba koja ima iza sebe konkretno poslovno znanje kojim onda pomaže tvrtki u koju ulaže — tzv. “added value”. Dapače, CRANE u svom statutu ima klauzulu da članovi moraju imati određeno znanje kojim mogu pomoći projektima u koje investiraju; pastir koji je dobio deset milijuna eura na lotu teško može biti angel investitor.

I možda najvažnija stvar u cijeloj priči jest da poslovni anđeli ne ulaze u bilo kakve firme i u bilo kojem momentu. U pravilu je riječ o tvrtkama koje su tek startale, te koje imaju nekakav vlastiti proizvod ili uslugu — uz iznimke, anđelima nisu zanimljive npr. obične maloprodajne firme ili frizerski saloni. Oni svojim kapitalom i znanjem doprinose izlasku tvrtke na tržište i njenom rastu, a u financijskom smislu oni popunjavaju onu rupu između osobnih investicija osnivača i venture capital fondova, kojima investicije manje od 400.000 Eura nisu zanimljive. Anđeli se vrlo često udružuju kako bi ostvarili veće investicije — evo jedna domaća Internet tvrtka ima iza sebe devet francuskih anđela, koji osim novcem aktivno u njoj sudjeluju; jedan kao zastupnik za određene zemlje, drugi kao tehnički direktor, treći kao pravni savjetnik itd.

I za kraj, ja razumijem tvoju skepsu prema mogućnosti da tako nešto zaživi i kod nas, ali to je po mom mišljenju samo još jedan korak prema nekim civilizacijskim vrijednostima prema kojima nekako težimo. Uvijek se mora imati na umu da je, kako pjesnik reče, sam krojač svoje sudbine, i poduzetnik koji prihvati lihvara je najčešće sam kriv što se doveo u takvu situaciju. I investicija poslovnog anđela nije neki “dar s neba” već poslovni odnos investitora i poduzetnika, i nitko u njega ne bi smio ulijetati bez razmišljanja i pažljivog odmjeravanja svih elemenata.

S tim da se izraz “anđeli” koristi zato što za razliku od venture capitala, ova “anđel” ekipa ulaže svoj vlastiti novac i što firmama u koje ulažu pomažu kako najbolje znaju (“anđeo čuvar”) jer, naravno, ulažu svoj novac i žele zaraditi.

A sad, ako trebaš para za svoju firmu da firma još bolje posluje, da se proširi, mislim da je manje zlo prodati udio u firmi i napraviti dokapitalizaciju, uložiti dobiveni novac u firmu, nego svaki mjesec vraćati kamate bankama. Pogotovo u ovo vrijeme lagane recesije.

Pa osnivanje takve mreže je potpuno redovan put, koji uz to (uz veći rizik) donosi i puno veću zaradu nego čisto ulaganje u dionice. Ili ne znam na koji drugi “redovan” put misliš.
Ne želim govoriti o ljudima koje si gore spomenuo, zato jer ih ne poznam (osim po imenima), ali takve stvari (stvaranje angel networka) po meni je jako pozitivan korak jer su angel investitori ti koji dolaze sa novcem, kada ti više nemaš svoje love za financiranje firme, a banke te ne žele financirati.

A to što ti kažeš da “ne razumijem” ne znam što bi se tu trebalo razumjeti. Ja razumijem “pravila” po kojima to funkcionira ali poučen iskustvom i prijašnjim potezima upravo nekih od tih anđela ne vjerujem da igraju uvijek po pravilima. Dakle, nije stvar u nerazumijevanju nego u nepovjerenju… puhanje na gladno… previše toga sam vidio da bi stvari uzimao zdravo za gotovo samo zato što tako piše na nekom papiru.