Ode svijet u MP3 :D

Što se tiče bonusa i dijonica, hmm.. to se ne dijeli tek tako i ako si većinski vlasnik trebaš držati računovodstveni dio daleko daleko od centrale te održavati sustav unutranje tajne službe. Tko kaže da trebaš vjerovati svojim managerima, oni prvi su spremni da te pokradu a većina njih se u krug high-level managera kriminalnim putem(ucjene, utaje a ponekad čak i dobro izrežirana plaćena ubojstva).

Nije mi jasno kako se prihvaća da su odnosi u životu darvinistički kakvi jesu, da trebaš paziti kome vjeruješ, da te i familija i prijatelji mogu zavaljati za lovu ili zbog vlastite koristi, da je potpuno normalno da žene budu otresite i bahate, da je uobičajeno da su u društvu glavni bahati ćelavci, a “dobri dečki” popuše i završe zadnji… A onda se očekuje da dođeš bilo gdje raditi i tamo mora biti savršeni svijet, ispraviti svaku pogrešku, poslodavac ti mora biti bolji od tvog roditelja.
Ono što ti izvješće kaže, kao i post u blogu, je da smo svi krvavi ispod kože, da je posao dio života kao is vaki drugi, te da samim time ne može i neće odudarati od toga. U školi, na igralištu, u restoranu/klubu, kao i drugdje ima agresivnih tipova koji se izbore za bolje mjesto i oni koji šute i gutaju. Tako je i na poslu. Otkud sad ideja da bi poslodavci trebali preokrenuti sve ovo skupa, kao da su oni psiholozi ili štatijaznam?
Takvo očekivanje vodi samo u razočaranje. Jako malo zaposlenika je spremno napraviti nešto po pitanju ičega, čekaju da netko drugi uleti, a oni samo požanju benefite. Zeznut će te gdje mogu, takav je balkanski mentalitet (budala si ako ne iskoristiš priliku).
Nema se smisla nervirati zbog jedne ili druge strane, prihvati život kakav jest. Ni žena ti neće biti takva, kamoli poslodavac, sve je to apsurd svoje vrste :-)