Just a thought
by Zombix on lip.13, 2008 - 09:03, under Nekategorizirano
Iz HR svijeta…
O zamkama pretjerano agresivnog sustava nagrađivanja i kažnjavanja sudionicima je govorio Nenad Filipović, projektni i akademski direktor na Bledskoj školi menadžmenta. S tim su se problemom ponajviše susretale neke američke tvrtke koje su išle toliko daleko da su samo radi bonusa frizirale poslovna izvješća koja su time postajala beznačajna, što ih je na koncu dovelo u propast.
(No Ratings Yet)
Loading ...4 Comments for this entry
Leave a Reply
-
Ola
Prije čitanja ovog bloga potrebno je uključiti mozak kako bi se izbjegla trajna oštećenja živaca. I treba zapamtiti da je sve oko nas iluzija... čista laž.
Ukolko želite primati obavijesti o novim postovima na mail, upišite mail u polje ispod teksta i kliknite:
-
lipanj 13th, 2008 on 12:25
Pogledaj post o životu, muško-ženskim i općenutom međuljudskim odnosima:
http://stifmeister.bloger.hr/p.....39068.aspx
Nije mi jasno kako se prihvaća da su odnosi u životu darvinistički kakvi jesu, da trebaš paziti kome vjeruješ, da te i familija i prijatelji mogu zavaljati za lovu ili zbog vlastite koristi, da je potpuno normalno da žene budu otresite i bahate, da je uobičajeno da su u društvu glavni bahati ćelavci, a “dobri dečki” popuše i završe zadnji… A onda se očekuje da dođeš bilo gdje raditi i tamo mora biti savršeni svijet, ispraviti svaku pogrešku, poslodavac ti mora biti bolji od tvog roditelja.
Ono što ti izvješće kaže, kao i post u blogu, je da smo svi krvavi ispod kože, da je posao dio života kao is vaki drugi, te da samim time ne može i neće odudarati od toga. U školi, na igralištu, u restoranu/klubu, kao i drugdje ima agresivnih tipova koji se izbore za bolje mjesto i oni koji šute i gutaju. Tako je i na poslu. Otkud sad ideja da bi poslodavci trebali preokrenuti sve ovo skupa, kao da su oni psiholozi ili štatijaznam?
Takvo očekivanje vodi samo u razočaranje. Jako malo zaposlenika je spremno napraviti nešto po pitanju ičega, čekaju da netko drugi uleti, a oni samo požanju benefite. Zeznut će te gdje mogu, takav je balkanski mentalitet (budala si ako ne iskoristiš priliku).
Nema se smisla nervirati zbog jedne ili druge strane, prihvati život kakav jest. Ni žena ti neće biti takva, kamoli poslodavac, sve je to apsurd svoje vrste :-)
lipanj 13th, 2008 on 17:25
Jga. Stiffy takav je život, život je borba ali ipak treba paziti da se ne izgubi esencija.
Što se tiče bonusa i dijonica, hmm.. to se ne dijeli tek tako i ako si većinski vlasnik trebaš držati računovodstveni dio daleko daleko od centrale te održavati sustav unutranje tajne službe. Tko kaže da trebaš vjerovati svojim managerima, oni prvi su spremni da te pokradu a većina njih se u krug high-level managera kriminalnim putem(ucjene, utaje a ponekad čak i dobro izrežirana plaćena ubojstva).
lipanj 15th, 2008 on 20:31
Je je – a ja slušam kako će i udarac rukom po guzi vlastitom djetetu biti sankcioniran zatvorskom kaznom. Mislim ja sam svakako protiv prekomjernog fizičkog kažnjavanja djece, ali brate mili pa kamo ide ovaj svijet? Ako nemaš batinu – mrkva gubi smisao.
Ode svijet u MP3 :D
lipanj 16th, 2008 on 09:53
Ti koji donose te zakone ocigledno nemaju djece.
Niko me ne moze toliko izbaciti iz takta kao moja djeca …