The Chronicles of…

Eto, bas citam kako su se mladi ISD-a, SDP-a i jos nekih stranaka usprotivili financiranju Crkve od drzave tj. placanjem Crkvi direktno  iz proracuna novcem svih poreznih obveznika od kojih neki i nisu pripadnici te Crkve koja se financira. Onako na prvi pogled morao bi se  sloziti da nije ispravno da se "mojim" novcem financira nesto sto meni ne predstavlja bas nista ili vrlo, vrlo malo. Naravno, ne mislim  niti na religiju niti na vjeru nego na Crkvu kao organizaciju. Stvarno, kakvog ima smisla da ja financiram nesto s cijim se radom u  velikoj vecini slucajeva ne slazme niti malo? No opet, moram biti iskren da ta logika bas i nije najlogicnija. Pa i druge stvari s  kojima se ne slazem se financiraju iz drzavnog proracuna. Sve stranke dobivaju novac iz drzavnog proracuna, a ne mogu reci da se slazem  sa radom bas svih stranaka tako da sam opet u situaciji da se "moj" novac trosi na nesto s cime se ne slazem.

E sad bi netko mogao ustvrditi da su stranke jedno, dok je Crkva nesto sasvim drugo. E a meni to uopce ne izgleda tako. Malo sam  cituljio o vjeri i religijama te o nacinu na koji su nastale i koja je to ljudska potreba za vjerom i dosao do sva podatka koji mi zvuce  sasvim zadovoljavajuce sa svojom logikom. Jedan od njih kaze da je covjek jedino bice (koliko mi znamo) koje je sposobno shvatiti  vlastitu smrtnost i shvatiti da je prolazno u opcem poretku stvari. Shvacanje vlastite smrtnosti neizbjezno dovodi do straha od smrti  ili barem vrlo neugodne spoznaje o tome da smo na ovom svijetu vrlo kratko i nakon toga nas jednostavno vise nema. Da bi nekako  nadvladali taj sjecaj prolaznosti ljudi vec tisucama godina iskazuju postovanje prema umrlima ukrasavanjem grobova, izradom spomenika,  pokapanjem i prisjecanjem na mrtve jer takvim postupcima i sami sebi osiguravaju da ih se netko sjeca i nakon smrti. Najbogatiji i  najmocniji su gradili mauzoleje i piramide i na taj nacin pokusavali postici "besmrtnost" tj. pronaci neki smisao u prolaznosti zivota  negiranjem te prolaznosti.

Druga stvar koja mi je zazvucla poprilicno logicno je da su monoteisticke religije nastajale u drustvima koja su bila okrenuta  stocarstvu, narucito ovcarstvu jer je cijeli koncept "pastira" koji tjera "ovce" i brine se o njima bio lako probavljiv i lako shvatljiv  i prihvatljiv koncept koji su ljudi (u to vrijem stocari) mogli shvatiti. Posto je vecina ljudi i dalje vrlo blizu tog stocarskog  principa i nacina zivota i razmisljanja nije tesko shvatiti zasto se monoteisticke religije drze i dan danas, mada u zadnje vrijeme vise  kao dio folklora, lijepih narodnih obicaja koji ih podsjecaju na djetinjstvo i "bolje dane" nego kao cvrsti skup pravila ponasanja  propisan "Knjigom nad knjigama".

Neto je rekao da je "Crkva opijum za narod".  I djelomicno je bio u pravu. Kad nam umre netko bliznji bol koju osjecam zbog gubitka  voljene osobe, vjera u zagrobni zivot (za neke reinkarnacija ili slicno vjerovanje) ublazuju bol i tjese jer, eto, nije sve tako  strasno, voljena osoba je sad an ljepsem mjestu i lisena svih ovozemaljskih patnji. U isto vrijeme se u stvari ne tjesino toliko jer nam  je zao samo te osobe nego se tjesimo suoceni sa cinjenicim da cemo prije ili kasnija ali sasvim sigurno i mi okoncati nas zivot pa je  bolje uzeti tableticu protiv straha u obliku religije koja ce nam obecati da kad umremo u stvari necemo stvarno umrijeti. Opijum je  dobra stvar, ublazava bol i omogucava nam da normalnije funkcioniramo suoceni sa bolom ali je isto tako i opasna tabeltica ako ju  nastavimo konzumirati i velikim kolicinama. Stvara jaku ovisnost i to psihicku i fizicku ovisnost koje se je jako tesko rijesiti.

Kad bi uzeo (cisto za raspravu) da je ovo sto sam do sada napisao makar djelomicno tocno, sam po sebi se namece zakljucak da je Crkva u  stvari zloupotrijebila religiju i vjerske osjecaje ljudi i iskoristila njihov strah od smrti kako bi njima lakse manipulirala u svoju  koristi. A korist je ogromna i ne samo direktne materijalne prirode. Odredjivati (na neki nacin) kako ce se ljudi ponasati i odredjivati  im sta je dobro, a sta nije dobro je velika… ma u stvari apsolutna moc, a moc kvari, a apsolutan moc kvari apsolutno pa je tako Crkva  kroz povijest pokazala najnevjerojatnije oblike pokvarenosti koji su neke ljude naveli na razmisljanje o samom smislu Crkve kao  organizacije i cak joj negiraju dobronamjernost. Ali sta nam ostaje kad se suocimo sa boli prihvacanja vlastite prolaznosti i smrtnosti?  Koju tableticu da uzmemo? I kako da se odhrvamo porivu da (kad je sve tako prolazno) ne pocnemo raditi pokretani najprimarnijim  instinktima i pocnemo se ponasati kao ljudske zivotinje? I tu dolaze idelogija i politika na cijim se temeljima gradi Drzava  (sekularna).

Iako ideologija ne daje utjehu pricanjem o zagrobnom zivotu onda obicno daje neku koncepciju i viziju buducnosti koja ce biti kad "nas"  vise ne bude. Ideologija nam daje osjecaj smisla i motivira nas da doprinosimo drustvu ili da barem mislim kako doprinosimo drustvu  zalazuci se za odredjenu ideologiju. Ideologije su same po sebi uvijek dobro koncipirane bilo da se radi o komunizmu ili fasizmu ili  socijalizmu ili kapitalizmu ili demokraciji ili… bilo kojoj kombinaciji tipa socijalno osjetljivog kapitalizma na temeljima  demokracije. Da, nacelno to uvijek funkcionira i zvuci sasvim prihvatljivo ali samo dok se to ne pokusa ostvariti u vidu Drzave. Drzava  jednostavno proguta ideologiju i pocne funkcionirati u neskladu sa ideologijom bas kao sto se i Crkva nebrojeno puta u povijesti potpuno  odvojila od religije i pocela prakticirati stvari koje nikakve veze sa religijom nisu imale. I tako opet imamo laznu tvrorevinu koja se  bazira na dobrim principima ali je izuzetno sklona devijacijama u ponasanju i funkcioniranju. Imamo svoju tableticu protiv prolaznosti  ali opet vidim da cijela stvar bas i ne funkcionira kako bi trebalo.

I sta sad? Da li odbaciti i Crkvu i Drzavu i poceti se zalagati za Anarhisticke principe? Anarhizam mrze podjednako i Crkva i Drzava pa  je vrlo vjerojatno da u anarhizmu ima nesto. Ali anarhizam je opet ideologija, pa ako se ikad i izgradi Utopijska Drzava bazirana na  anarhiji (ne na bezvlascu i rasulu kako to "oni" definiraju) i ta Drzava ce biti osudjena na sve bolesti kojima su podlozne drzava i  Crkva. Kamo krenuti? Da li je moguce ostvariti drustvo koje se ne zasniva na religiji ili politici? Drustvo profesionalaca koji  ostvaruju zajednicki cilj. Koji cilj? Sta bi bio stvarni cilj ako su svi dosadasnji bili tako lazni?

E tu vec dolazimo do naucne fantastike, ezoterije, alternative svemu. Jedno od rijesenja lezi u potrazi za izvanzemaljskim zivotom i  zahtijeva shvacanje svijesti. Zahtijeva od nas da shvatimo sko smo i sto smo i zasto smo tu gdje jesmo. A odgovor ce nam istog momenta  pokazati i cilj i svrhu zivota (svjesnog zivota) ali… eh… kad bi vam sad netko rekao i odgovor (kad bi ga uopce znao) onda bi to bilo previse i pao bi u zamku  religije i politike nudjenjem gotovih odgovora (tabletica protiv bola) i priblizio bi se upravo onome za sto smatram da je lose. Jedini  nacin je da svatko za sebe dodje do odgovora, a kad puno ljudi dodje do odgovora stvari ce se samo po sebi organizirati u drustvo  svjesnih pojedinaca bez politike i religije tj. sa puno manjim utjecajem jedne i druge na stvari koje ih se u stvari ne ticu.

Do tada, nemojte se sramiti otici u Crkvu ili na kakav politicki skup. To je trenutno jedina tabletica koja vam je na raspolaganju i  nema nikakvog razloga da ju ne uzmete. Pa zasto bi bili nestrni u zivotu? Zato sto ne mozete shvatiti smisao postojanja? Bezveze? Nema  razloga da se ne osjecate sretnima i vjerujete u sta god vam se vjeruje. A Drzava ce i dalje nastaviti financirati Crkvu jer su u biti  jedno te isto, i jedna bez druge ne mogu funcionirati. A nasilno razdvajanje u kojem jedni pokusavaju objasniti drugima da su u krivu  … ne funkcionira. Zabrane stvaraju samo jos vecu zelju i cisti su gubitak vremena osim za organizatore takvih aktivnosti koji  skupljaju politicke ili religijske poene.

PS: Zanemarite ove moje piskarije i nemojte se previse zamarati pokusajima da odgonetnete sta je pjesnik time htio reci. Ja samo  razmisljam na glas tj. na tipkovnicu. I molim vas da u ovo pisanje ne uvlacite Boga (bilo kojeg i bilo kakvog) kao i njegovo postojanje/ne postojanje jer doticni s cijelom tom  zavrzlamom nema ama bas nista.